bajkaonica-mendes

BAJKAONICA: SVIJET PRIPOVIJEDANJA

Naš stručnjak dr. sc. Branimir Mendeš pojašnjava ulogu pripovijedanja - saznajte zašto su priče važan dio djetinjstva!

Priča - radost djetinjstva

Upoznajte našeg stručnjaka

Dr. sc. Branimir Mendeš docent je na Filozofskom fakultetu u Splitu. Godine 2015.  doktorirao je na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prva radna iskustva stekao je u neposrednoj odgojno-obrazovnoj praksi. Godine 2003. izabran je naslovno zvanje asistenta na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu. U radni odnos predavača na Filozofskom fakultetu u Splitu nastupio je 2009. godine. Napredovao je u zvanje višeg predavača (2012) a 2017.godine  izabran je u zvanje docenta. U dva mandata obnašao je dužnost pročelnika Odsjeka za predškolski odgoj. Od 2015. godine vanjski je suradnik Umjetničke akademije u Splitu. Aktivan je u znanstvenom i stručnom životu. Autor je znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u zbornicima i časopisima. Uredio je deset knjiga i zbornika radova. Suradnik je različitih programskih  inicijativa te član Izvršnog odbora Saveza društava Naša djeca Hrvatske.
GLASUJTE ZA NAJLJEPŠU PRIČU

Svijet priča svijet je za sebe: svijet mašte, veselja, radosti, emocionalne napetosti. Priča prati dijete na putu njegova odrastanja. Od davnina je djetinjstvo ispunjeno pričom. Kao zbirni pojam priča uključuje bajke, basne, fantastične priče i druge književne oblike namijenjene djeci. Predškolsko dijete je slušatelj priča. Voli da mu roditelji ili neka druga odrasla osoba priča ili čita priče. Prve književne interese djeca vezuju uz bajke. Čudesan svijet iz bajki oživi u dječjoj mašti. Svijet vila, vilenjaka, divova, patuljaka i drugih likova za dijete postaje stvaran.

Čitanjem ili pričanjem priča doprinosi se ostvarivanju različitih razvojnih zadaća: razvoju pozitivnih emocionalnih stanja, razvoju sposobnosti prepoznavanja emocija, razvoju empatije, razvoju tolerancije, razvoju jezičnih kompetencija, bogaćenje rječnika, razvoju vještine slušanja i diskriminaciji glasova, razvoju mašte itd. Priča je značajan poticaj za raznoliko izražavanje i stvaranje. Doživljeni sadržaj priče dijete može izraziti putem različitih izražajnih medija odnosno simboličkih jezika. Dijete ima stotinu jezika, geslo je Reggio pedagogije. Dijete se može izraziti verbalnim i neverbalnim jezikom, likovno, scenski, lutkarski, pokretom i dr. Čitanjem ili pričanjem priča dijete se uvodi u svijet književnosti te se odgaja za budućeg čitatelja.

Dob djeteta temeljni je kriterij za odabir priča. Što je dijete mlađe sadržaj priče treba biti kraći i jednostavniji. Mlađoj djeci odgovaraju priče poput Kućice, tko u tebi stanuje, Djed i repa, Mačak, pjetlić i lija, Maca papućarica i dr. Kako dijete odrasta fabula priče postaje složenija. Nešto starijoj predškolskoj djeci odgovaraju jednostavne priče i bajke braće Grimm. Djeci treba omogućiti i susrete s hrvatskim usmenim pričama u kojima je sačuvana ljepota narodnog jezika (Mala vila, Žabica djevojka, Busen ružmarina i dr.).

Prvi kontakt s pričom dijete stječe u obitelji. Roditelji najčešće priče pričaju ili čitaju djece prije spavanja. Na taj način učvršćuje se odnos roditelj – dijete. Uključivanjem djeteta u vrtić susreti s pričom postaju učestaliji. Pričanje ili čitanje priča značajna je projektna aktivnost. Zadatak je roditelja i odgojitelja da stvore poticajno jezično-komunikacijsko okruženje kojeg će priča biti značaj dio. Bogato okruženje uključuje i slikovnicu – prvu knjigu djeteta te materijali za raznoliko izražavanje i stvaranje (scenske lutke, likovni materijali i dr.). Na ovaj će način dijete izraziti doživljaj priče koju su mi odrasli pročitali ili ispričali. „Priča je“, ističe Milan Crnković, „čarobna zemlja djetinjstva“ (1987). Zbog velikih potencijala koje priča zauzima u životu djeteta potrebno je što ranije djeci započeti pričati ili čitati priče.