Na kraju šume, ispod starog hrasta, bijaše kućica ježice Bodljice i njenog ježića Zašiljenka. Živjeli su sretno i zadovoljno. Bodljica je po cijele dane skupljala bobice za zimu, a Zašiljenko je išao u šumsku školu učiteljice vjeverice. Bio je pristojan i dobar đak.
Hladna jesen, kiša i vjetar doselili su se u šumu. Jedne noći Zašiljeko se probudio u vrućici. Bio je strašno prehlađen. Bodljica se jako zabrinula. Čim se sunce probudilo pošla je u šumu ubrati ljekovitu biljku po imenu tratinka kako bi izliječila bolesnog ježića. Hodala je hodala, umorila se, već se i mrak počeo spuštati, a Bodljica još nije uspjela pronaći ljekovitu tratinku.
Umorna i tužna sjela je na panj i zaplakala. Šumska vila Zdravka, koja je brinula o ljekovitim travkama, začula je njen plač.