Ljudski dodir u svijetu u pandemiji. Učinak i intervencije.

Pandemija bolesti COVID-19 drastično je izmijenila naše živote u velikim i u malim stvarima, utječući na sve, od toga kako radimo, pohađamo nastavu, družimo se, čak i na to kako kupujemo osnovne potrepštine. Od svih tih promjena, vjerojatno niti jedno područje naših života nije doživjelo promjenu veću od načina kako se odnosimo prema drugima.

Troje od četvero ispitanika reklo je da im je zbog izolacije postalo jasno koliko je fizički dodir važan za zdravlje.

Dodir tijekom pandemije: ograničen, ali važniji no ikad

Nova studija pokazuje kako je dodir i dalje vrlo važan ljudima u cijelom svijetu – usprkos virusu ili možda upravo zbog virusa. Prošlogodišnja studija otkrila je da 87 % ljudi vjeruje kako je ljudski dodir ključan za sretan i ispunjen život. Ovogodišnja studija pokazuje da je taj broj u laganom porastu, na 88 %. Nadalje, troje od četvero ispitanika izjavilo je da im je zbog izolacije postalo jasno koliko je fizički dodir važan za zdravlje. Kao što podaci prikazuju, sada kad više ne možemo sudjelovati u dodirima slobodno kao prije, kada svaka interakcija nije zahtijevala složene mentalne izračune o razini rizika, postajemo sve svjesniji važnosti dodira u našim životima. Ukratko, naša prisilna izolacija istaknula je važnost ljudskog dodira za naše zdravlje i dobrobit.

Više od dvije trećine ispitanika izjavilo je da danas postoji više prepreka dodiru nego prije godinu dana.

Nove prepreke ljudskom dodiru

Prije pandemije uobičajene prepreke ljudskom dodiru uključivale su stvari poput nedostatka vremena ili nesigurnosti vezane za društvene norme i pitanja o tome koja je vrsta dodira primjerena i kada. Novi rezultati pokazuju kako su u današnje vrijeme ove tradicionalne prepreke postale manjom brigom. Općenito više ljudi provodi više vremena kod kuće i njihovi su životi manje užurbani. Također je i manje zbunjenosti oko društvenih normi jer većina ljudi shvaća da dodir predstavlja rizik od zaraze. Međutim, ukupno postoji više prepreka dodiru nego ikada prije. Više od dvije trećine ispitanika izjavilo je da danas postoji više prepreka dodiru nego prije godinu dana.

Podaci pokazuju da smo kao društvo za sada prihvatili te prepreke i ne tražimo više oblika dodira. Četiri od pet ispitanika diljem svijeta izjavilo je da izbjegavaju uobičajene dodire poput rukovanja, poljubaca ili kratkih zagrljaja. Ovo se posebno odnosi na snažno pogođene zemlje poput Brazila, Južne Afrike, Italije ili Francuske, što znači da ljudi koji žive u zemljama koje su snažno pogođene pandemijom posebno oprezno pristupaju ljudskom dodiru.

COVID-19 OGRANIČIO JE LJUDSKI DODIR MNOGIMA

Odgovori prema količini dodira koju su ljudi osobno doživjeli tijekom prošle godine. Izvor: Mindline, Istraživanje za 2020. godinu

Razine ljudskog dodira u svijetu tijekom pandemije

Mnogi ispitanici izjavili su kako se njihova razina ljudskog dodira tijekom pandemije smanjila, kako za njihov najbliži krug ljudi (obitelj, partneri ili bliski prijatelji) tako i za širi krug (kolege, poznanici, susjedi). Više od trećine ispitanika izjavilo je da se dodir unutar najbližeg kruga smanjio, a 40 % izjavilo je da se smanjio dodir unutar šireg kruga ljudi. Smanjenje dodira unutar šireg kruga ljudi očekivano je jer se više ljudi izolira i ograničava fizički kontakt na osobe u svojem kućanstvu. Smanjenje dodira unutar najbližeg kruga ljudi može se na prvi pogled činiti nelogičnim, no nije ako se uzme u obzir broj ljudi koji žive zajedno sa starijima, osobama s oslabljenim imunitetom ili drugim osobama koje pripadaju u rizičnu skupinu u slučaju bolesti, kao i činjenica da većina ljudi ne živi u zajedničkom kućanstvu sa svojim bliskim prijateljima. Osim toga, zemlje poput Italije, Južne Afrike i Južne Koreje, gdje su se mjere zatvaranja strogo provodile, zabilježile su značajno smanjenje količine dodira unutar najbližeg kruga ljudi, a osobito unutar širih društvenih krugova. U Italiji je više od polovice ispitanika izjavilo da su se razine fizičkog dodira unutar njihovog šireg kruga ljudi smanjile u usporedbi s prošlom godinom. U Južnoj Koreji 49 % ispitanika ukazalo je na smanjenje, a u Južnoj Africi 46 %. Južna Koreja osobito je vrijedna spomena jer su ispitanici ondje i ranije manje sudjelovali u dodirima od drugih zemalja, tako da je njihovo smanjenje razine dodira još dramatičnije.

Međutim, iznenađuje podatak da je približno polovica ispitanika izjavila kako se njihove razine ljudskog dodira nisu značajno smanjile tijekom pandemije. Na svjetskoj razini 46 % ispitanika izjavilo je da se količina dodira koju doživljavaju unutar najbližeg kruga ljudi nije promijenila tijekom prošle godine, a 51 % izjavilo je da se dodiri unutar šireg kruga ljudi nisu promijenili. Da bismo shvatili zašto je to tako, moramo pobliže razmotriti podatke koji otkrivaju značajne zemljopisne razlike u ponašanju vezanom za dodir. U Njemačkoj, Australiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u ponašanje vezano za dodir manje se promijenilo u odnosu na druge zemlje. Usprkos ozbiljnosti pandemije, manje je ljudi izvijestilo o promjeni u količini dodira koje dijele sa širim krugom ljudi u odnosu na druge zemlje. U Njemačkoj je gotovo dvije trećine ljudi izjavilo kako se njihova razina dodira sa širim krugom ljudi nije promijenila tijekom prošle godine. U Australiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u isto je izjavilo više od polovice ispitanika. Jedno od objašnjenja jest da ove zemlje nisu ni prije pripadale kulturama „sklonima dodiru”. Znamo iz naše prethodne globalne ankete da su Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija i SAD zemlje najmanje „sklone dodiru”, tako da je bilo očekivano manje promjena u ponašanju. Moguće je i da je u tim zemljama zbog skeptičnosti spram ozbiljnosti pandemije i nužnosti mjera zatvaranja došlo do manje primjetnih promjena u ponašanju vezanom za dodir.

Naposljetku, kod nekih se skupina razina ljudskog dodira zapravo povećala tijekom pandemije. U usporedbi s drugim skupinama, osobe koje žive u kućanstvu s najmanje jednim djetetom i mladi ljudi u dobi 16 – 19 godina gotovo su dvostruko češće izvještavali o porastu dodira unutar najbližeg kruga ljudi – što ne iznenađuje, s obzirom na to da mnoge obitelji provode više vremena zajedno u kućanstvu. Međutim, mladi ljudi i samohrani roditelji također su gotovo dvostruko češće govorili o porastu dodira unutar šireg kruga ljudi. Čini se da je kod tih skupina potreba za povezivanjem s drugim osobama i dodirom znatno veća od njihovog straha od infekcije virusom i zaražavanja drugih, koji bi mogli biti mnogo ugroženiji.

„Zbog izolacije sam shvatio koliko je dodir važan za naše zdravlje.”

„Zbog izolacije žudim za dodirom više nego prije.”

„Zbog izolacije se osjećam usamljenije nego što sam se ikada osjećao u čitavom životu.”

„Nedostaje mi dodir i morat ću to nadoknaditi nakon krize.”

„Zbog izolacije razmišljam o tome koga dodirujem i koliko često.”

Zbog prisilne izolacije jedno od dvoje ljudi diljem svijeta osjeća se usamljeno.

Usamljeni ljudi izvještavaju o manjku zagrljaja.

Potvrdni odgovori među onima koji se osjećaju usamljeno spram onih koji se ne osjećaju usamljeno: „Često priželjkujem da mogu dobiti više zagrljaja.”

Željni dodira i usamljeni: samci, samohrani roditelji i osobe starije od 50 godina

Premda možemo promatrati razlike u dodiru među zemljama ovisno o njihovom pristupu pandemiji, podaci koje je dobila NIVEA pokazuju da individualne okolnosti također imaju značajnu ulogu u dobrobiti ljudi tijekom krize, bez obzira na to gdje žive. Dob osoba, žive li same ili s drugim ljudima te jesu li roditelji, sve su to čimbenici koji utječu na njihovo fizičko i mentalno zdravlje i sposobnost povezivanja s drugima s pomoću dodira. Kao što podaci pokazuju, neke su skupine pogođenije od drugih.

Život u zemljama s manje fizičkog dodira

Povezanost između usamljenosti i dodira osobito je vidljiva u zemljama u kojima društvene norme nalažu manje fizičkog dodira. U Njemačkoj gotovo devet od deset ljudi koji se često osjećaju usamljenima izjavilo je da želi više zagrljaja, u usporedbi sa samo 43 % onih koji se ne osjećaju usamljenima. Zabrinjavajuća razlika od 44 postotna boda pokazuje do koje mjere usamljenost dovodi ljude u nepovoljan položaj. U Australiji, Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u i Južnoj Koreji ta razlika bila je nešto manja, iako i dalje izuzetno velika (oko 40 postotnih bodova). Nasuprot tome, ova je povezanost slabija u zemljama koje općenito imaju veću razinu dodira u svakodnevnom životu, poput Brazila (razlika od 21 postotnog boda), Italije (razlika od 28 postotnih bodova) i Francuske (razlika od 33 postotna boda). Ove su brojke podsjetnik svima nama da uključimo i pomognemo ljudima koji bi se mogli osjećati usamljenima, osobito u zemljama gdje dodir nije česta pojava u svakodnevnom životu. Dodir koji ljudi osjete – makar bila riječ samo o svakodnevnom rukovanju s poštarom – ima još važniju ulogu u borbi protiv usamljenosti.

Samci i samohrani roditelji

Još jedna skupina ljudi koja je teško pogođena posljedicama zatvaranja i izolacije oni su koji žive u manjim kućanstvima – samci i samohrani roditelji. Troje od četvero ljudi koji žive sami izjavilo je kako fizički dodir nije svakodnevna pojava u njihovim životima, a više od polovice izjavilo je da se često osjećaju usamljenima. Kod samohranih roditelja ta se brojka penje na gotovo dvije trećine. Također, u odnosu na svjetski prosjek od 61 %, samohrani roditelji češće su izjavljivali kako bi željeli više zagrljaja – 69 %. Odrasle osobe koje žive u manjim kućanstvima proživljavaju teško razdoblje bez još jedne odrasle osobe u kućanstvu koja bi podijelila odgovornosti roditeljstva i nastave na daljinu ili barem suosjećala s njima tijekom ovog stresnog razdoblja.

Osobe u dobi 50 – 69 godina

Osobe u dobi 50 – 69 godina također su posebno pogođene jer u današnje vrijeme gotovo uopće ne doživljavaju dodir od svog šireg kruga ljudi. Prema dnevnicima dodira iz istraživanja, trećina osoba u dobi 50 – 69 godina nije doživjela nikakav fizički kontakt tijekom cijelog tjedna prije razgovora. Gotovo troje od četvero ispitanika izjavilo je kako danas postoji više prepreka dodiru nego prije godinu dana, što je više od svjetskog prosjeka. Međutim, zanimljivo je kako je samo 57 % ove skupine ispitanika izjavilo da bi voljelo više zagrljaja, što je niže od svjetskog prosjeka od 61 % i što znači da su mnoge starije osobe prilagodile svoja očekivanja u vezi dodira, kako bi ih uskladile sa svojim iskustvom.

Tinejdžeri

Za razliku od prethodno navedenih skupina, jedna od skupina suočenih s krizom djeluje relativno otporno: tinejdžeri. Kod približno jedne trećine ispitanika u dobi 16 – 19 godina razina dodira unutar najbližeg kruga ljudi povećala se od početka pandemije, vjerojatno kao posljedica provođenja više vremena s obitelji, povezivanja s roditeljima, braćom i sestrama te zajedničkog prevladavanja krize i svih izazova koje nosi. Oni su češće od ispitanika u ostalim skupinama izjavljivali kako su se njihovi odnosi s ljudima koje dodiruju produbili (72 % u odnosu na svjetski prosjek od 62 %). Također, mnogo češće od ostalih skupina ispitanici ove skupine izjavljivali su kako sada provode više vremena na društvenim mrežama nego prije (82 % u odnosu na svjetski prosjek od 62 %). Kod ove skupine čini se kako ova zaobilazna rješenja – više vremena provedenog s roditeljima i najbližim krugom ljudi te povećana upotreba društvenih mreža – do neke mjere nadoknađuju poremećaje u njihovoj uobičajenoj rutini i manjku dodira unutar šireg kruga ljudi.

Usamljeni ljudi

Prva skupina ljudi koja je doživjela negativan utjecaj pandemije i izolacije koja je potom uslijedila osobe su koje same sebe opisuju kao usamljene. Prema anketi riječ je o značajnom udjelu svjetske populacije. Zbog prisilne izolacije jedno od dvoje ljudi diljem svijeta osjeća se usamljeno, ponekad čak i usamljenije nego ikad prije u životu. Podaci također otkrivaju snažnu vezu između usamljenosti i dodira: u usporedbi s 45 % ispitanika koji su izjavili da se ne osjećaju usamljeno, 81 % ispitanika koji su izjavili da se često osjećaju usamljeno željelo bi dobiti više zagrljaja. Povezanost između dodira i usamljenosti čini se da raste s dobi ispitanika i također je veća za kućanstva s jednim članom. Očito se manjak ljudskog dodira može promatrati kao pokretač usamljenosti, a dodirivanje može pomoći u smanjivanju usamljenosti.

„Svaka treća osoba izjavila je kako je trenutačna razina ljudskog dodira u njihovom svakodnevnom životu preniska.”«

Nadoknađivanje izgubljenog vremena u budućnosti nakon pandemije

Iako pandemija nije okončana, ljudi diljem svijeta željno iščekuju budućnost koja će donijeti više prilika za ljudski dodir. Nakon mnogo mjeseci zatvaranja i prisilne društvene izolacije, podaci koje je dobila NIVEA pokazuju kako je pandemija istaknula važnost dodira u našim životima, koji bi ujedno mogao biti i lijek protiv usamljenosti – iako će se vjerojatno načini povezivanja s drugima dodirom promijeniti u doglednoj budućnosti.

Prema podacima, u svijetu nakon pandemije fokus će biti na kvaliteti, a ne kvantiteti ljudskog dodira – drugim riječima, na najbližem krugu ljudi. Više od trećine ispitanika diljem svijeta očekuje kako će se razine dodira unutar najbližeg kruga ljudi povećati nakon krize, a razine dodira unutar šireg kruga ljudi dugoročno smanjivati jer će naše trenutačno ponašanje postati trajnom navikom. Približno polovica ljudi u Brazilu, Južnoj Africi, Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD-u i Italiji očekuje kako će se razine dodira unutar najbližeg kruga ljudi povećati nakon krize, možda i kao način nadoknađivanja izgubljenog vremena. Međutim, dok se očekuje smanjivanje razine dodira unutar šireg kruga ljudi u usporedbi s razdobljem prije pandemije, četvrtina mladih ljudi u dobi 16 – 19 godina diljem svijeta dugoročno očekuje čak i veću razinu dodira unutar šireg kruga ljudi. Oni nesumnjivo moraju mnogo toga nadoknaditi i posve očito željni su više sudjelovati u dodirima, jednom kad srušimo zidove koje nam je nametnuo koronavirus.

Kod svih skupina pandemija je ostavila žudnju za dodirom kožom o kožu, na sličan način na koji doživljavamo glad za hranom. U svim zemljama u kojima je provedena anketa svaka treća osoba izjavila je kako je trenutačna razina ljudskog dodira u njihovom svakodnevnom životu preniska, a troje od petero ispitanika želi nakon krize nadoknaditi trenutačni manjak ljudskog dodira. Osim toga, podaci otkrivaju snažnu žudnju za više ljudskog dodira nakon krize u inače vrlo društvenim zemljama koje su snažno pogođene pandemijom, osobito u Brazilu i Italiji. Više od tri četvrtine Brazilaca i gotovo tri četvrtine Talijana izjavilo je da zbog izolacije žude za fizičkim dodirom više nego ikada prije. I tko ih može kriviti? Nitko od nas neće zaboraviti slike praznih ulica i napuštenih kafića nakon što je Italija proglasila rano zatvaranje.

„U budućnosti nećemo te trenutke povezanosti uzimati zdravo za gotovo.”

Novo značenje moći dodira

Jedna je stvar jasna: možda će proći neko vrijeme prije nego što se vratimo na razine dodira prije pandemije, ali pandemija je već ostavila neizbrisiv trag na našim srcima i umovima – a također i na našoj koži. Sada znamo kakav je osjećaj ne biti u mogućnosti dodirnuti one koje volimo, kao i svu izolaciju i usamljenost koje dolaze s tom nemogućnošću. Ako postoji svijetla točka u ovoj krizi, onda je to svakako činjenica da nam je pandemija donijela novo značenje moći dodira za naše emocionalno, fizičko i mentalno zdravlje. U budućnosti, kada ćemo moći zagrliti se, rukovati ili maziti bez straha, nećemo te trenutke povezanosti uzimati zdravo za gotovo. Provodit ćemo više vremena s našim najmilijima, učvrstiti međusobne odnose i ponovno se povezivati dodirom.

O studiji

NIVEA istraživanje proveo je Mindline, neovisni istraživački institut, kao internetsku anketu u kojoj je sudjelovalo 11.706 osoba iz sljedećih 9 zemalja (približno 1.000 ispitanika iz svake zemlje): Australija, Brazil, Francuska, Njemačka, Italija, Južna Afrika, Južna Koreja, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD. Ispitanici su bili u dobi između 16 i 69 godina i predstavljali su reprezentativan uzorak prema spolu, dobi, regiji i zanimanju. Baza podataka za ovo istraživanje nastala je između travnja (17. tjedan) i kolovoza (32. tjedan) 2020., a terensko istraživanje u Europi nastavit će se do listopada.