Šumska pustolovina ružnog pačeta

Svi mali i veliki životinjski stanovnici Nacionalnog parka Risnjak s nestrpljenjem su čekali dan kada će upoznati svoje nove prijatelje. Pripremali su veliku proslavu na svojoj livadi. Vjeverice su marljivo skupljale lješnjake, medo je donio med i bobice, ježevi jabuke, zečevi mrkve s obližnje njive. Domaće životinje su pripremale mlijeko, jaja i razne slastice. Orkestar vukova pripremao je glazbeni program. Sve je bilo u pripremama za dan kada će patka Zlatka svijetu predstaviti i pozdraviti svoje male pačiće. Tog lijepog sunčanog dana brojala je 1, 2, 3, 4 žuta pahuljasta pačića. Ali u gnijezdu je bilo još jedno veće jaje koje se još uvijek nije izleglo. Mama patka strpljivo je čekala dok su se oko nje igrali mali prekrasni žuti pačići. Stanovnici šume nisu se mogli nagledati ljepote svojih novih malih prijatelja. I onda odjednom iz većeg jajeta izađe još jedno pače. Ali ono nije bilo prekrasno malo žuto pahuljasto, već veliko crno pače. Pačići su se razbježali na sve strane, a mama sva u čudu kaže: ,, Izgledaš neobično, što si ti? Ti nisi moje pahuljasto žuto pače, ti si velik i pomalo ružan! Ali nema veze, mama će te čuvati, maziti i voljeti kao i svoju ostalu djecu.'' Majka ga je voljela, ali ostali nisu. Nitko se nije htio s njime igrati, a i braća su ga zadirkivala. Dane je većinom provodio sam i žalostan. Nakon nekoliko dana mama patka odvela je svoje pačiće u šetnju da upoznaju svoj kraj. Na putu su sreli medvjeda koji je ugledao ružno pače i sav izbezumljen probrundao: ,, Ajme kako si ružan, svaka bi te se životinja u našem parku uplašila! Odlazi iz ove šume i ne vraćaj se više!''

Mama patka pokušala je uvjeriti velikog smeđeg medvjeda da je ružno pače dobro i da nije bitno kako izgledaš nego kakav si u srcu. Ali opasan medvjed nije htio slušati te je otjerao ružno pače iz šume. Ružno pače se rasplakalo i pobjeglo. Ostavio je svoju obitelj te krenuo potražiti svoj novi dom. Mama patka se u suzama vratila kući. Nije znala zašto su ostale životinje tako okrutne prema njezinom pačetu. Nakon nekog vremena na livadi ružno pače sav u suzama susretne lisicu koja mu se počela na sav glas smijati: „Ha ha ha! Kakvo si ti ružno stvorenje! Makni se odmah od mene i otiđi dalje!'' Ružno pače nastavi dalje svoj tužan put u sve mračniju šumu. Bio je već jako gladan i umoran kada je začuo zavijanje vuka: „Auuuuuuu!“ Ružno pače se jako uplašilo te je počeo trčati duboko u mračnu šumu. Dok je trčao odjednom ga zaustavi prekrasan sivi šumski puh. „Bok prijatelju! Kamo tako žuriš sav uplašen? – kaže puh. Ružno pače ispričalo je puhu sve o njegovom životu. Kako se izlegao u gnijezdu u kojem su bili samo lijepi pahuljasti žuti pačići te kako ga je medvjed istjerao iz šume daleko od svoje obitelji. Puh je slušao ružno pače, zagrlio ga te mu obećao da će mu on biti prijatelj i s njime se družiti i igrati. Tako su se njih dvoje družili, igrali i veselili. No polako je došla zima i puh je morao na spavanje jer svi puhovi spavaju zimski san. Ružno pače je opet ostalo samo.
Pokušao je poletjeti, ali pao je u duboki snijeg. Odjednom je došao ris i spasio pače koje se nije moglo izvući iz dubokog snijega. Risa su se svi bojali i smatrali ga jednim od najopasnijih zvijeri u šumi jer je uvijek bio sam i nije se ni s kime družio. Ris je odvukao ružno pače u svoje skrovište i brinuo se za njega sve do proljeća.

U proljeće kada se ružno pače oporavilo i ojačalo zahvalio je svome prijatelju što ga je spasio i što mu je pružio dom. Odlučio je da će se vratiti kući i suočiti se sa svima koji su mu se rugali i otjerali ga iz šume. Kada je došao blizu svoga doma ugledao je svoju braću. Sav u strahu bojao se što će mu reći, ali kada su ga braća ugledala odjednom su ostala u čudu. Ružnom pačetu nije bilo jasno zašto mu se ne rugaju? Došao je do jezera i ugledao je svoj odraz u vodi. Nije mogao vjerovati. Ružno pače je nestalo! On je sada lijepa, velika bijela ptica. Rastegao je svoja prekrasna krila i sa strahom pokušao poletjeti. Ovog puta mu je uspjelo. Letio je visoko i brzo bio iznad vrha Risnjaka. Novost se pročula među svim životinjama. Stigli su tu medvjed, lisica, vuk… Ali i njegov najbolji prijatelj puh. Svi su se čudili od kuda je došla ova lijepa velika ptica. Ružno pače se spustilo na jezero među šumske životinje. Najsretnija zbog njegovog povratka bila je njegova majka. Među životinjama se pojavio i ris. Svi su se prestrašili i sakrili se, ali kada su vidjeli da im neće ništa polako su izašli na livadu. ''Zar me ne prepoznajete? Ja sam ružno pače! Svi ste mi se rugali i tjerali me! A sada mi se divite i u čudu me gledate!“ Sve životinje molile su ružno pače neka im oprosti što su bili tako zločesti. Nikada se nisu smjeli rugati jer to zaista nije lijepo. Ali ružno pače, sav ponosan što se vratio doma u svoju šumu zadovoljno kaže: „Ja sam vam već odavno oprostio, prijatelji moji!“

Društvo „Naša djeca“ Ravna Gora osnovano je 1967. godine. Članice Društva provodile su i danas provode razne akcije od kojih su mnoge poznate mještanima poput akcije ˝Spretno-sretno˝ ili biciklijade koja se tradicionalno održava svake godine. Društvo još tradicionalno svake godine održava aktivnosti kao što su dječja maskirana reduta, "Sladak pozdrav prvašićima", igre na snijegu, ples uz dan zaljubljenih itd… DND Ravna Gora je udruga koja kroz dugi niz godina obogaćuje život svim stanovnicima Ravne Gore. Sve članice Društva su volonterke i vodi ih moto: "Sve za dobrobit naše djece!"

https://bit.ly/2xMxR6n