Nakon dugog hodanja došao je do sela Paunsko. Na velikoj farmi ugledao je jato neobičnih ptica koje šire svoje perje raznih boja. Bili su to paunovi. „Hoćete li me primiti na svoju farmu?“ upitao je Ružni fazan. „Naravno! Želimo se igrati s tobom“, odgovorili su paunovi. Ružni fazan divio se njihovom prekrasnom perju. Nije im zavidio, ali je želio izgledati lijepo kao i oni. Jednoga dana u igri s paunovima, Ružnom fazanu rastvorio se dugački rep i raširilo se prekrasno perje. Djeca iz sela veselo su skakutala i divila se novom stanovniku farme. „Pogledajte, ovo je novi paun! Ovaj mladi paun najljepši je na farmi!“ povikalo je najstarije dijete. Fazan je pognuo glavu i posramio se. Skrivao je sreću zbog divljenja svih stanovnika farme. Nije postao umišljen. Ostao je isti, skroman kao i prije.
Mladi paun raširio je svoja krila i iskreno, iz dubine svoga srca, radosno je uskliknuo: „ Nikada se nisam nadao ovolikom veselju i sreći!“