Ružna Podravka

U malenom gradu prepunom kopriva jednoga se proljetnog jutra rodila djevojčica malena kao palac i laka kao perje. Njezini roditelji stadoše se čuditi jer još nikada nisu vidjeli tako malenu djevojčicu. Prvih su dana njezinog života mislili da djevojčica neće preživjeti, a pogotovo zato što su se u njezinoj blizini stalno nalazile gusjenice. Svaki puta kada ju je njezina majka primila da ju nahrani, s njezinoga su malenog tijela padale gusjenice. Majka, zgrožena i uplašena, naposljetku djevojčicu više nije uopće htjela primiti u ruke. Kada je djevojčica već prohodala, njezina majka više uopće nije brinula o njoj, tek bi joj ponekad dodala nešto za jesti. Djevojčica nije imala ime pa joj mještani nadjenuše ime Podravka, po rijeci Dravi koja je od davnina tekla njihovim krajem. Jednoga se dana Podravka igrala u vrtu sa svojim jedinim prijateljicama, gusjenicama, kada njezina majka poviče: „Izađi van iz vrta rugobo, toliko si ružna da mi i cvijeće vene od tvoje ružnoće“. Tek što je izgovorila te riječi, majka se postidi, ali bilo je kasno. Mala je Podravka žurnim koracima već napustila vrt, a onda i rodni grad. „Zašto da ostanem ovdje, gdje me nitko ne voli. Toliko sam ružna da me ni vlastita majka ne želi gledati“, tužno je razmišljala Podravka.

Dugo je lutala, sve dok nije naišla na malenu kućicu na kraju šume. U toj je kućici živjela jedna starica pa se Podravka ponadala da je napokon pronašla prijateljicu. Starica, a bijaše zla, pomisli da ovo jadno, ružno dijete nema gdje poći i stade joj zadavati najteže poslove. Podravka je radila od jutra do mraka i tako svakoga dana, a jednoga joj dana starica reče: „Ružna si, a još si i spora, najbolje je da nađeš sebi drugi dom.“ I tako je jadna Podravka nastavila lutanje. Vani je bivalo sve hladnije, a njezina jedina topla odjeća bilo je lišće koje je na nju padalo s visokih grana. Bilo joj je hladno i nije znala hoće li preživjeti. Mislila je: „Ma samo da mi se je malo ogrijati.“ Njezine su misli ostale usamljene. Skrivala se je po raznim kutovima šume, kiše su padale po njoj, trulež joj se lovila u kosu, a čak su se i gusjenice skrivale ispod njezinih ruku, gdje je bilo barem malo toplije. Lutajući iscrpljena, najhladnijeg je dana kojega se sjeća u daljini ugledala neko plešuće cvijeće u letu pa zastane od ljepote. „Kada bih ja bila lijepa kao ovo cvijeće koje pleše u letu“, mislila je, „moja me se majka ne bi odrekla, a sigurno bih imala i prijatelje“.

Naposljetku je, iscrpljena od silnog lutanja šumskim putevima i hladnoće, zaspala. Spavala je i spavala, a godišnja su se doba mijenjala. Došlo je proljeće i Podravka se je probudila. Tek što se probudi, stade plakati jer njezinih gusjenica više nije bilo. A onda iznad svoje glave ugleda ono isto plešuće cvijeće u letu koje ju je mamilo da ga slijedi u letu. Podravka se ustade i krene trčkarati za veselim cvijećem. Cvijeće ju dovede do obronka na kojemu je bio najljepši dvorac kojega je ikada vidjela. Približivši se vratima dvorca, tri je puta snažno pokucala na vrata. I tek što je treći puta pokucala, vrata otvori najljepši princ kojega je Podravka ikada vidjela. Princ se, istoga trena kada je vidio Podravku, zaljubi u njezinu ljepotu pa joj reče: „Ti si najljepša djevojka koju sam ikada vidio. Molim te, udaj se za mene.“ Podravka, cijeli život misleći da je ružna, nije mogla vjerovati da ju je netko nazvao lijepom. U predvorju dvorca bilo je zrcalo i Podravka požuri da se ogleda u njemu. Kada je u zrcalu vidjela nepoznatu djevojku, duge kose na kojoj su drijemali leptiri, zaplače od radosti. Tko bi uopće ikada mogao pomisliti da će mala, ružna i neugledna Podravka postati žena jednome princu? I baš kao što gusjenica postane leptir, i Podravka je odrasla u prekrasnu mladu djevojku. Princ i Podravka su se vjenčali i živjeli su u dvorcu oko kojega su uvijek letjeli leptiri.

U aktivnosti Društva „Naša djeca“ Koprivnica, koje je osnovano 1998. godine, se ubrajaju Dječje renesansno kraljevstvo, jedinstveni projekt koji obuhvaća više od stotinu djece izvođača i nekoliko tisuća promatrača/sudionika, a sadrži cjelodnevne aktivnosti za djecu na koprivničkom Renesansnom festivalu, te Školska olimpijada kojoj je cilj promocija zdravog života, sporta i fair navijanja, kao i stvaranje pobjedničkog duha. Održava se i Baby fitness, koje se provodi kontinuirano od 2008. godine, a namijenjen je roditeljima i djeci do 12 mjeseci te svim zainteresiranim građanima kao potpora mladim roditeljima u stvaranju njihove veće povezanosti s djecom.

http://www.dnd-kc.hr/