sumska-bajka-bajkaonica

Šumska bajka

Ježica Bodljica i ježić Zašiljenko živjeli su sretni veseli u šumi, sve dok nije došla jesen....

Priča

Na kraju šume, ispod starog hrasta, bijaše kućica ježice Bodljice i njenog ježića Zašiljenka. Živjeli su sretno i zadovoljno. Bodljica je po cijele dane skupljala bobice za zimu, a Zašiljenko je išao u šumsku školu učiteljice vjeverice. Bio je pristojan i dobar đak.

Hladna jesen, kiša i vjetar doselili su se u šumu. Jedne noći Zašiljeko se probudio u vrućici. Bio je strašno prehlađen. Bodljica se jako zabrinula. Čim se sunce probudilo pošla je u šumu ubrati ljekovitu biljku po imenu tratinka kako bi izliječila bolesnog ježića. Hodala je hodala, umorila se, već se i mrak počeo spuštati, a Bodljica još nije uspjela pronaći ljekovitu tratinku.

Umorna i tužna sjela je na panj i zaplakala. Šumska vila Zdravka, koja je brinula o ljekovitim travkama, začula je njen plač.

Sažali se nad Bodljicom te joj reče: „Tamo, iza napuštenog medinog brloga nalazi se grmić ljekovite tratinke. Idi, uberi tri grančice i skuhaj ježiću čaj!“ Bodljica zahvali vili Zdravki, ubere tri grančice tratinke i požuri kući. Kad je stigla kući, noć je već prekrila šumu. Zašiljenko je bespomoćno ležao u krevetu.

Obrazi su mu bili crveni, a čelo gorjelo od vrućice. Bodljica brzo skuha čaj. Ježić je popio punu šalicu čaja i odmah zaspao. Ujutro se probudio zdrav i veseo.

Ubrzo je stigla zima. Ježica Bodljica i ježić Zašiljenko zaspali su sladak zimski san, a vila Zdravka čuvala je u svom tajnom domu sjemenke svih ljekovitih trava. Na proljeće će ih opet marljivo posijati po šumi.

DND SVETI KRIŽ ŽAČRETJE

dnd-svetikriz

DND Sveti Križ Žačretje se zalaže za ostvarivanje prava djeteta, organizira dječje aktivnosti u slobodnom vremenu te pomaže djeci u razvoju i odgoju. Društvo kroz cijelu godinu organizira različite aktivnosti namijenjene djeci kao što su to: Dan obitelji, Dječji tjedan, Kinč moje babice i Božićne svečanosti. KINČ MOJE BABICE je aktivnost na koju su članovi Društva posebno ponosni. Sastoji se od radionica tradicijskih vještina izrade nakita i ukrasa i po tome su posebno prepoznatljivi u županiji, ali i šire. Iako Društvo ne posjeduje točan podatak kada je osnovano, njegovog rada sjećaju se i mame i bake još kada su se aktivnosti održavale u staroj školi i dvorcu.