ruzni-lastavic

Ružan lastavić

Mali je lastavić stalno bio sam. Svi su ga izbjegavali. Govorili su da je drugačiji, da je ružan, da ne pripada njihovu jatu, da u svemu zaostaje, da je najbolje da ode…

PRIČA

Stiglo je proljeće. Majka lastavica čekala je svoje ptiće. Bila je sretna što su sva jaja istog oblika i boje. Kvrc, kvrc! Majka lastavica skoči od uzbuđenja. Jaja su pucketala. Svi su se ptići izlegli osim jednoga. Majka lastavica dugo je čekala to posljednje jaje. Druge su joj lastavice dolazile i govorile kako nešto nije u redu, ali ona je i dalje čekala. Kvrc, kvrc! Izlegao se i posljednji ptić. Bio je on kao svi ptići, ali nekako drugačiji, nekako previše bijel. Majka se razočarala, ništa nije govorila. Pitala se zašto je tako bijel.  Stigao je i dan kada su ptići bili spremni za svoj prvi let. Svi su ptići hrabro krenuli, samo onaj bijeli od straha nije mogao pomaknuti noge. Majka ga je odlučila ostaviti na drvetu te je poletjela s ostalima. Ostao je sam. Mali je lastavić stalno bio sam. Svi su ga izbjegavali. Govorili su da je drugačiji, da je ružan, da ne pripada njihovu jatu, da u svemu zaostaje, da je najbolje da ode.

Prolazilo je ljeto, stigla  jesen, a mali je lastavić i dalje bio sam i tužan. U svemu je još uvijek zaostajao i nije imao prijatelja. Jednoga dana braća i sestre su ga zbog izgubljenog crvića izbacili iz igre, nazvali ga sporim, ružnim, okrenuli mu leđa i otišli. U tom je trenutku lastavić odlučio pobjeći. Otišao je usred noći. Lutao je šumom. Kad bi ga vidjeli, čudili bi se njegovoj bjelini. Da ima snijega, nitko ga ne bi vidio. Bližila se zima pa je  pronašao napušteno gnijezdo i u njemu ostao. Zima je bila hladna, a lastavić je bio gladan. Odlučio je potražiti hranu, no zaleđena krila bila su mu teška. Srušio se u snijeg. Dugo je ležao i tko zna bi li preživio da ga nije pronašla djevojčica. Odnijela ga je kući i ugrijala te mu tako spasila život. Čudila se lastaviću bijele boje. Divila mu se. Na prvi ga je pogled zavoljela. Vrijeme je prolazilo. Lastavić se oporavio, odrastao. Postao je izvrstan u letenju, traženju hrane. Što je više ljubavi osjećao, to je bio brži i bolji u svemu što je radio. No, još uvijek je čeznuo za crnom bojom perja. Često bi se sjetio svoje majke, braće, sestara, ali nije mislio ostaviti djevojčicu.

jastrebarsko-dnd

Stiglo je proljeće. Lastavice su se vratile iz južnih krajeva. Šuma je oživjela. Lastavić je krenuo u jutarnji let. Raširio je krila i poletio. Sunčeve zrake grijale su mu srce te je počeo izvoditi brze okrete u letu. Primijetila je to jedna lastavica što je sjedila u gnijezdu. Počela se diviti toj čudesnoj ptici. Kad je bolje pogledala, prepoznala je bijelog lastavića. Bio je istog oblika kao i ona, iste veličine kao i ona, samo druge boje. Lastavica nije bila jedina koja ga je primijetila – primijetile su ga sve lastavice i lastavići. Divili su se njegovu letu, okretima i brzini. Kad je sletio na žicu iznad kuće, svi su poletjeli k njemu. Hvalili su ga, pozdravljali i tražili da i njih nauči takvu letu. Lastavić je među pticama ugledao i svoju majku. Nije postao ohol, nije okrenuo leđa. Pozdravio ju je. Divila mu se. Bio je prihvaćen, bio je sretan.

A djevojčica? Upravo sad promatra lastavića kako uživa u igri s ostalim pticama!

DND JASTREBARSKO

DND-JASTREBARSKO

Društvo „Naša djeca“ Jastrebarsko među svoje najpoznatije aktivnosti ubraja Aleju prvašića, projekt sadnje linijskog drvoreda tako da svaki prvi razred svake godine posadi jedno stablo koje će biti posvećeno njima i postati svojevrstan spomenik generacije. S vremenom će Aleja prvašića postati živi rastući spomenik svim građanima Jastrebarskog. Uz aktivne Dječje Forume i Dječja vijeća, prestižan naslov Grad/Općina – prijatelj djece“ dodijeljen je 2013. godine. Akcija potiče lokalne zajednice da ulažu u usluge za djecu, sigurno i zdravo okruženje, zdravlje, obrazovanje, kulturu, sport, slobodno vrijeme djece te daju podršku roditeljima.

http://www.dndjastrebarsko.hr/