Priča o prijateljstvu

Bio jednom jedan dječak po imenu Petar. Imao je puno prijatelja. Ali što to uopće znači imati pravog prijatelja saznao je jednog sunčanog dana kad je sa svojim društvom, poslije škole, odlučio zaigrati nogomet.

Svi su se okupili na igralištu iza škole. Bili su tu svi njegovi najbolji prijatelji: Marko, Borna, Leo, Krešo, Josip, Teo i Luka. I tako se njih osmorica podijelila u dva tima. Petar je završio u timu s Bornom, Lukom i Teom. Sunce ih je škakljalo dok su natjeravali loptu po terenu. U jednom je trenutku počelo tako bliještati da su jedva vidjeli jedan drugoga.

I baš kad se pripremio zabiti savršen gol iz voleja sunce mu se zagledalo u oči i zaslijepilo ga svojim prodornim sjajem. Petar je zažmirio, promašio loptu, i s velikim užasom osjetio da nestaje tlo pod njegovim nogama. Poletio je u zrak i s glasnim treskom pao na pod. „Glupane, kako si to promašio!“ začuo je Petar Lukin glas dok se pokušao podići s poda. Sve ga je boljelo.

„I moja bi baka to pogodila!“ zajedljivo je dobacio Krešo. „Sunce mi je zasmetalo!“ branio se Petar. „A da, možeš si mislit!“ zakolutao je očima Borna. Na to se Teo nasmijao klimajući glavom. Petar se našao usred optužbi s boli u cijelom tijelu, a onu najjaču osjećao je baš u srcu.

Boljelo ga je jer su ga prijatelji ismijavali.

Uspio je ustati i s velikom boli stati na noge. Ugledao je crvenu, sjajnu krv kako se slijeva niz njegovo koljeno. U daljini je vidio Lea i Josipa kako oponašaju njegov pad i kako se ostali smiju njihovoj izvedbi.

Tada je Marko došao do njega zabrinuto ga promatrajući: „Jesi li dobro?“ upitao je. Petar je blago zaklimao glavom nešto promrmljavši. „Znaš ja ne mislim da su oni u pravu i zapravo mislim da je ono bio dobar pokušaj. Ne bi se trebao zamarati mišljenjima onih koji ti zapravo nisu pravi prijatelji“, rekao je Marko tiho pomažući Petru da sjedne na klupicu pored igrališta.

Onda je viknuo ostalim dječacima da će oni odmoriti ovo poluvrijeme. Zatim je i on sjeo pa rekao Petru: „Znaš s takvim prijateljima trebaš biti oprezan. Ne kažem da se ne trebaš družiti s njima već da trebaš znati razliku između prijatelja i pravih prijatelja. U suprotnom ti se to može obiti o glavu!“

Pouka: Nije važno što drugi misle o tebi već što ti misliš. Nisu svi prijatelji pravi prijatelji.

Najpoznatija manifestacija Društva se  naziva Karlovački vrtuljak, koji se sastoji od glazbenih, plesnih, kulinarskih, vizualnih i literarnih radionica u trajanju od sedam dana u svibnju, u kojima sudjeluje preko 3000 djece i oko 100 voditelja. Prošle godine održano je ukupno 76 radioničkih susreta. U ostale aktivnosti se ubrajaju Karlovačke maškare, s preko 1000 sudionika u povorci, Sajam vlastelinstva s radionicama izrade srednjovjekovnih kostima, te mnoge druge. Vrijedni članovi i članice DND-a Karlovac ne miruju ni ljeti, kada na Foginovom kupalištu kroz cijeli srpanj i kolovoz organiziraju animaciju za djecu.

http://dnd-gradkarlovac.hr