Oblakgrad

U neka davna, pradavna vremena, postojao je grad po imenu Oblakgrad. U njega su iz mnogih krajeva na Oblakdruženje dolazili mnogi drugi oblaci. Tog bi se dana smijali, grmili, padali, kapali, brzali, spajali i razdvajali. Bilo ih je svakakvih–velikih, malih, bijelih, sivih, crnih, veselih, mudrih, tužnih. Svaki drugačiji, ali svi su bili prijatelji.

Jedne je godine nešto pošlo po krivom-na Oblakdruženje nitko nije došao! Stanar Oblakgrada, gospodin Kišić, pokušao je dozvati svoje Oblakprijatelje: Tučeka, Snježeka i Brzopadića, ali ništa. Derao se, pjevao, vikao na sav glas: „Oblačci moji maleni, dragi ste i mileni, na druženje brzo dođite i veselo kući pođite!“ Gospodin Kišić ostao je sam, bez igdje ikoga. Golema tuga slomila ga je–kapao je, kišio, plakao, cmoljio cijeli cjeloviti dan. Nije mu bilo do ničega.

Gorko plakanje odjednom je prekinuo sićušan, tanak glasić: „Hej! Što ti je, pa ti nikad ne plačeš!?“ Kišić je brzo protrljao svoje oči i obrisao ih Oblakmaramicom, pa ispod sebe ugledao malenog dječaka plave kose. „Nikada te nisam vidio ovako slomljenog. Molim te, prestani plakati, cijeli sam mokar“.

Gospodin Kišić jedva zaustavi svoje suze, pa se požali dječaku: „Niti jedan oblak se nije pojavio na Oblakdruženju, svi su me zaboravili.

„Pa ako je tako“, kaže dječak, „ja ću biti s tobom cijeli dan i radit ćemo sve što poželiš!“ Kišiću se ozarilo lice, a oči i usta od veselja se nasmijahu. Istog je trena podigao dječaka te su se vinuli visoko u nebo–smijali su se, veselili, spuštali, penjali, vijugali, kapali i stapali. Kišić se nije tako zabavio za cijelog Oblakživota. Na kraju dana, Kišić je darovao dječaku Oblakzahvalu za druženje.

Sljedećeg jutra, gospodin Kišić na svojoj je Oblakruci osjetio dodir i naglo se trznuo iz sna, a oko sebe je ugledao sve svoje prijatelje–Tučeka, Snježeka, Brzopadića i druge. Tuček mu je rekao: „Onaj dječak sve nam je ispričao. Prijatelju naš zaboravljivi, prošle smo godine dogovorili druženje za dan kasnije! Zar zaista misliš da bismo te samo tako zaboravili? Ti si naš najbolji prijatelj i jedva smo čekali da te vidimo!“

Tako je Oblakdruženje ipak održano–bilo je to prema pričanjima najbolje koje su do sada imali u svojim Oblakživotima!

DND Veliko Trgovišće je osnovano 2006. g. i već broji 30-tak članova koji na različite načine volontiraju u udruzi što i čini temeljni rad društva. Osnovna zadaća DND-a je organiziranje aktivnosti za djecu i s djecom u njihovom slobodnom vremenu, te promicanje i ostvarivanje prava djeteta. Društvo kroz godinu organizira niz aktivnosti i sadržaja za djecu poput radionica i igraonica, susreta s predstavnicima Općine, druženja, predstava i priredbi, predavanja, koncerata i smotri, a sudjeluje i u likovnim kolonijama i aktivnostima koje organiziraju ostala Društva s područja Krapinsko-zagorske Županije.