Jesen se ušuljala polako i nečujno. Tiho je na prstima šetala i bojila grad. Zašla je pod svaki grm i svako drvo. Lišće na drvetu u trenu je pocrvenjelo i počelo opadati s grana. Ali, jedan mali list, na drvetu kod staroga mlina, još uvijek se čvrsto držao. Jesen se i dalje nečujno šuljala te obišla cijeli grad. Maleni list još uvijek je bio zelene boje.
U magli je vidio kako mu se jesen približava pa se razveselio. Polila ga je kapljicama crvene i smeđe boje. Nekoliko dana kasnije list se pripremao za svoj prvi let i polazak na daleki put. Samo ga je nekoliko trenutaka dijelilo od pada na tlo. Vjetar ga je naglo digao i list je shvatio da kreće u veliku avanturu. Spustio ga je na površinu rijeke pa opet podigao najviše što je mogao, zamalo je dodirnuo i oblake. Lebdeći, došao je do obližnje bare gdje je naišao na žabe.
One su se pokušavale sakriti ispod njega, bježeći od roda. Vjetar je opet zapuhao i maleni list se našao u parku na klupici. Tu su se našli i kesteni koji su tek otpali s drveta.