Neobično ždrijebe

U blizini šume, na mirisnoj livadi punoj šarenog cvijeća, sakrilo se veliko seosko imanje, omeđeno drvenom ogradom. Vidjeli se u daljini snažni konji tamnosmeđe, crne i bijele boje. Voljeli su preskakati prepreke u dvorištu koje je izgradio njihov vlasnik. On je bio jak i strog čovjek koji je, više od svega, volio svoje snažne konje jer su osvajali medalje na utrkama. U tom dvorištu nalazila se prekrasna kobila. Svakog trenutka trebala je dobiti svoje mlado – ždrijebe. Jednog proljetnog hladnog jutra, munje su sijevale, a kobila, sva preplašena, oždrijebila se. Vlasnik u tom trenutku nije čuo krik konja, već kapi kiše koje su počele padati po limenom krovu staje. Nije slutio što se u štali događa. Kada je oluja prestala, otišao je posjetiti kobilu i nahraniti ju. Ušavši u štalu, zastao je i iznenadio se. Ugledao je na tankim dugim nogama slabašno ždrijebe svijetlosive boje s dvije crne crte na lijevoj strani vrata. Nikada u životu nije vidio takvo nemoćno i slabo ždrijebe. Odmah ga je zavolio, no bio je svjestan da ždrijebe, kada poraste, neće biti konj za brze utrke. Ostali konji u štali rugali su se neobičnom ždrebetu, a kobila ga je štitila od ružnih pogleda. Selom su prolazili ljudi koji su željeli kupiti ždrijebe. Zastali su na seoskom imanju i gledali neobično ždrijebe. Odlučili su ga kupiti. Vlasnik se premišljao treba li ga zadržati ili prodati. U dubini srca volio je to neobično sivo ždrijebe, no ipak ga je prodao jer je mislio da se nikada neće moći utrkivati s drugim konjima niti preskakati prepreke na utrkama.

U novoj štali, ždrijebe se osjećalo nemoćno i tužno. Bilo je daleko od svoje majke koja ga je voljela. U samoći, sjećalo se ružnih pogleda svoje obitelji. Novi vlasnik donosio mu je hranu i vodu svakog dana. Gledajući kroz prozor, ždrijebe je maštalo o preskakanju prepreka i povratku kući svojoj majci. Stigla je jesen. Postalo je hladnije i oblačnije. Kiša je danima padala, kao da je pokazivala koliko je ždrijebe tužno. Odjednom je kišu zamijenila duga. Duga je donijela radost u njegovo srce koje je počelo svijetliti duginim bojama. Ždrijebe je još više počelo maštati o trčanju livadom. Traci duge, kroz okno prozora, obasjali su njegovu dlaku koja je počela blistati i mijenjati boju u bijelu. Osjetilo je da postaje snažno. Vlasnik je vidio tugu u njegovim očima i pustio ga na pašnjak da se istrči. Ždrijebe je počelo trčati. Zaneseno ljepotom prirode, trčalo je i trčalo. Došlo je do velike livade i vidjelo nevjerojatan prizor ispred sebe. Sakrio se iza drveća i promatrao.  Trkalište je bilo omeđeno ogradom. Mnogo konja preskakalo je visoke i niske prepreke. Vježbali su za utrku, a njihov trener bodrio ih je i pomagao im da budu uspješni. Ždrijebe je od sreće počelo skakati u mjestu. Trener ga je primijetio, približio mu se i pozvao ga da im se pridruži.

Ždrijebe je sretno preskakalo visoke prepreke. Trener se divio njegovoj snazi i želji za uspjehom. Ubacio ga je u svoj tim. Odlučio je da upravo to ždrijebe bude njegov natjecatelj na sljedećoj utrci. Ždrijebe je treniralo svakog dana. „Zvr, zvr!“, začula se zviždaljka. Bližio se početak utrke, ali vrijeme nije bilo najpovoljnije. Padala je kiša, zasjalo je sunce. Tlo je bilo mokro, a na nebu pojavila se duga. Snažno ždrijebe bijele boje s duginim znakom na trbuhu, prvo je moralo pokazati svoja umijeća. Visoko je preskakalo prepreke, brzo trčalo i bilo sretno. Sljedeći natjecatelji bili su brzi. Publika je svima pljeskala, ali najveći pljesak dobilo je prekrasno bijelo ždrijebe. Iščekivanje proglašenja pobjednika bilo je napeto. „Iiiiiiiiiiiiiiiii, pobjednik je bijelo dugino ždrijebe!“, zaorilo je natjecateljskim trkalištem. Ždrijebe je počelo skakati u vis od sreće. Bilo je sretan zbog svog uspjeha, ali i pomalo tužno jer njegova majka nije s njim. Još uvijek se sjećalo ružnih pogleda svojih rođaka. Ždrijebe nije moglo ni sanjati da će osjetiti toliku toplinu i radost u svome srce, nakon svih nevolja koja su mu se dogodile. Svaki put pobjeđivalo je kada se na nebu pojavila duga.

Društvo „Naša djeca“ Slatina dobrovoljna je, nevladina, neprofitna, edukativna i humanitarna udruga građana, roditelja i prijatelja djece. Udruga je osnovana 1952. godine. Glavni ciljevi DND-a su: poticanje i kvalitetno vođenje osmišljenih aktivnosti s djecom i za djecu u njihovom slobodnom vremenu, pokretanje akcija za upoznavanje, promicanje i ostvarivanje prava djeteta te podrška i pomoć roditeljima u razvoju i odgoju djece. Posebno su ponosni na rad Dječjeg gradskog vijeća Grada Slatine i na svoja 2 Dječja foruma, Mladost i Osmijeh, a od nedavno i na projekt čiji su voditelji, “Volontiram, srce diram”, te na monografiju “65 godina volontiranja u Društvu “Naša djeca” Slatina”.

http://dnd-slatina.hr/