Ujutro kada se počelo daniti mačkica je izašla iz kuće i počela istraživati. Voljela je močiti šapice u jutarnjoj rosi. A nakon istraživanja vratila se u sobu i s mokrim šapicama počela dirati djevojčicu po licu i buditi je. Djevojčica se nasmiješila i rekla: „Znači nema više spavanja?!“ Cijeli dan prošao je u igri i upoznavanju. Predvečer, djevojčica je otišla po kekse i mlijeko. Kada se vratila, Šapice više nije bilo, nestala je. „Mačkice!!! Šapice!!! Gdje si??“ djevojčica je vikala i tražila svoju mačkicu. Za to vrijeme Šapica je odlutala do rijeke. Zbog znatiželje se poskliznula i upala u rijeku. Da nisu došle ribice i pomogle joj, Šapica bi se utopila. Sva mokra zahvalila se ribicama i krenula tražiti put do djevojčice. Tada je začula kako ju djevojčica doziva. Sva sretna što je čuje odmah je potrčala do nje. „Mačkice! Dobro si! Ne znam što bih da ti se nešto dogodilo i da te nisam pronašla?!“ djevojčica je grlila mačkicu i nosila je kući.
„Nemoj molim te više odlaziti sama i biti toliko znatiželjna“ upozoravala ju je djevojčica. „Neću djevojčice, obećajem“, rekla je mačkica. Djevojčica je znala da to nije istina. Bez obzira na to, njezina mačkica je bila zaista posebna i bila je presretna što je samo njezina zauvijek.