Marko i dečki

Marko je bio dječak koji je tek krenuo u školu i nije imao prijatelja. Silno se želio sprijateljiti s nekim kako bi se mogao igrati. No, kome god od djece je prilazio, svi su ga izbjegavali i smijali mu se.
Govorili su mu da je ružan, mršav i neugledan. Posebno su se na njega okomila dva dječaka, Milan i Josip. Oni su bili stariji, mnogo veći i snažniji od Marka, a toga su i sami bili svjesni.
Marka su, osim u školi, svaki dan gnjavili i na putu kući. Gurali su ga, trgali mu odjeću, a jednom ga i bacili u veliku lokvu vode, pa je kući došao sav mokar i sljedeći dan se razbolio.
Njegovoj mami i tati bilo je jako teško gledati ga tako tužnog i nemoćnog i cijelo vrijeme su razmišljali kako mu pomoći. Marko je svakim danom bio sve tužniji i potišteniji. Nije više želio ići u školu. Roditeljima je stalno govorio da ga nešto boli, kako bi izbjegavao susret sa zločestim dječacima.

Jednoga dana tata je odlučio Marka odvesti na trening karatea. Mislio je da će se Marku svidjeti i da će dobiti potrebno samopouzdanje kako bi opet s veseljem išao u školu. Tata je bio u pravu. Marku su se karate jako svidjele. Jedva je čekao ponovni trening, a tamo je pronašao i prijatelje. Markov trener objasnio je Marku da svoje vještine koje nauči na treninzima ne smije koristiti kako bi nekome naudio, već samo u slučaju da se obrani. Markovo ponašanje se promijenilo. Postao je veseo i sretan dječak. Kako je u karateu bio jako uspješan, počeo je sudjelovati na natjecanjima i pobjeđivati. Cijela škola je bila ponosna na Marka. Milan i Josip prišli su Marku jedan dan poslije škole i ispričali se za svoje ponašanje. Čak su ga se malo i bojali. Bili su svjesni koliko je Marko sada snažan.

Marko je prihvatio njihovu ispriku i zamolio ih da uvijek paze kako se ponašaju prema dugoj djeci, da nije lijepo rugati se, jer nikad ne znaju koliko to onoga dugoga može povrijediti. Marko je čak pristao podučiti ih nekim pokretima. Nakon dugo vremena osjećao se slobodno i sretno kao što se sva djeca ovoga svijeta i zaslužuju osjećati.

Društvo „Naša djeca“ Gospić osnovano je 1996, a obnovio je svoj rad u lipnju 2014. godine i od tada kontinuirano provodi programe za djecu. U cilju rada i djelovanja udruge su djeca od rođenja do kraja osnovnog školovanja. Kontinuirane aktivnosti DND-a Gospić su: likovna radionica, plesna radionica, lutkarska skupina „Maslačak i točkica“ te aktivnosti za djecu u bolnici. Aktivnosti u kojima je DND-a prepoznatljiv: Dječji tjedan, Dan obitelji, obilježavanje Dana Konvencije UN-a o pravima djeteta, Dan igara, Dan ružičastih majica, Božićni i Uskrsni sajam. Osim aktivnosti DND je prepoznatljiv i po preventivnim projektima i programima koje provodi u osnovnim školama, samostalno, ali i u suradnji s drugim udrugama kao Ambideketer Zagreb, Korak po korak, Zagreb: CAP radionice, Klikni za sigurnost, Moj zdravi stil. Također, DND se već duže vrijeme sustavno bavi i volonterstvom te su iznimno ponosni na svoj projekt Lokalni volonterski centar Gospić koji se odvijao proteklu 2017. i 2018. godinu.

http://dnd-gospic.hr/