Igra Linear

Autorica je svojim konceptom Lineara željela artikulirati vlastite stavove o ekologiji, potrošnji, održivosti, edukaciji i društvenom aspektu. Nerijetko imamo priliku vidjeti igračke za djecu koje su vrlo ograničene kako vizualnim sadržajem tako i samom interpretacijom tog sadržaja tijekom igre. To su igračke koje svojim karakterom i uputama nude gotove načine igre. Igračke koje se danas nalaze na tržištu lišene su kreativnosti i uglavnom sadrže upute koje striktno određuju način i pravila igre. Napravljene su najčešće od umjetnih materijala kako bi proizvodnja i reciklaža bila jednostavnija i jeftinija. Također, veliki problem na tržištu dječjih igara predstavlja i tehnologija koja kroz trendove nastoji nametnuti učenje i igru u imaginarnom virtualnom prostoru koji se nalazi na ekranima računala, tableta, mobitela. Takav način igre ima i nekih pozitivnih značajki u sferi edukacije, ali s druge strane bilježi negativne aspekte nekih od ključnih faktora za pravilan razvoj djeteta. Djeca gube doticaj s prirodom, smanjuje se taktilan podražaj koji je prijeko potreban u ranijoj dobi za pravilan razvoj psihofizičkih sposobnosti, potiče boravak u zatvorenim prostorima, a time i zanemaruje važnost bavljenja fizičkim aktivnostima, te svakako potiče anti-socijalizaciju. Koncept se prvenstveno bavi osmišljavanjem i izradom igračke koja će potaknuti dijete na kreativno izražavanje, a pritom imati i edukativan moment. Projekt potiče koncept recikliranja i trajnosti, kao i upotrebljavanja materijala iz prirode poput drva, kako bi uspješno konkurirao rijekama nekreativnih proizvoda od umjetnih materijala na tržištu, kao i tehnološkim trendovima. Projekt pokušava vratiti stare kvalitete i vrijednosti koje su kroz vrijeme i trendove nažalost zaboravljene.

Svojim konceptom nastojala sam artikulirati svoje stavove o ekologiji, potrošnji, održivosti, edukaciji i društvenom aspektu. Nerijetko imamo priliku vidjeti igračke za djecu koje su vrlo ograničene kako vizualnim sadržajem tako i samom interpretacijom tog sadržaja tijekom igre. To su igračke koje svojim karakterom i uputama nude gotove načine igre. Igračke koje se danas nalaze na tržištu lišene su kreativnosti i uglavnom sadrže upute koje striktno određuju način i pravila igre. Napravljene su najčešće od umjetnih materijala kako bi proizvodnja i reciklaža bila jednostavnija i jeftinija. Također, veliki problem na tržištu dječjih igara predstavlja i tehnologija koja kroz trendove nastoji nametnuti učenje i igru u imaginarnom virtualnom prostoru koji se nalazi na ekranima računala, tableta, mobitela. Takav način igre ima i nekih pozitivnih značajki u sferi edukacije, ali s druge strane bilježi negativne aspekte nekih od ključnih faktora za pravilan razvoj djeteta. Djeca gube doticaj s prirodom, smanjuje se taktilan podražaj koji je prijeko potreban u ranijoj dobi za pravilan razvoj psihofizičkih sposobnosti, potiče boravak u zatvorenim prostorima, a time i zanemaruje važnost bavljenja fizičkim aktivnostima, te svakako potiče anti-socijalizaciju. Koncept se prvenstveno bavi osmišljavanjem i izradom igračke koja će potaknuti dijete na kreativno izražavanje, a pritom imati i edukativan moment. Projekt potiče koncept recikliranja i trajnosti, kao i upotrebljavanja materijala iz prirode poput drva, kako bi uspješno konkurirao rijekama nekreativnih proizvoda od umjetnih materijala na tržištu, kao i tehnološkim trendovima. Projekt pokušava vratiti stare kvalitete i vrijednosti koje su kroz vrijeme i trendove nažalost zaboravljene.

Materijal koji se koristi u izradi modela jest šperploča (prirodno drvo) koja svojom formom i teksturom posjeduje i taktilnu kvalitetu. Proizvodni proces je jednostavn i ekonomičan s obzirom da sadrži svega tri, ne tako velika elementa, pa cjelokupan projekt zaokružuje priču u smislu ekologije, potrošnje i održivosti.